Prevod na kome radim se polako bliži kraju. Potrajalo je, i bilo naporno, ne zbog toga što je knjiga teška za prevod (nije), nego što traje dok se prevede tolika knjiga. Heh, prevod traje, a čita se za dan.
I tako, nakon što je veći deo posla završen, pokušavam da dođem do daha, i figurativno i bukvalno na ovoj sparini.
A pre neki dan koleginica s fakulteta na Fejsu postovala ovo dole, i i dalje mi odzvanja u glavi.
Završila sa doktorima, onaj gadan deo koji mi je kidao živce, bar za sad.
Prevođenje krenulo, sad veselo prevodim knjižurak koji, po Amazonu, ima 560 strana. Uz to pokušavam da dovršim 3 zbirke priča. Ili bar jednu, a da bude u nekom razumnom roku.
Prema planu, bila do Hrvatske (more, jej!) i vratila se.
Za mene je uobičajeno da sam luđak prezahtevni, bar kad se o meni radi.
I tako svašta ja isplaniram za praznike plus nadalje.
Samo ne uračunam to da prehladu vučem već mesecima. Ne uračunam ni to da ću dospeti u stanje da jedva gledam od prehlade. Mogu po nekoliko rečenica da pročitam, i to mu je to.
Danas otišla do knjižare Tardis, koja je nažalost pred zatvaranjem (rade do kraja meseca, i knjige su im trenutno na žešćem popustu - Kneza Miloša 2, radno vreme od 12-20h), i pokupila preostale autorske primerke zbirke priča Mačji snovi.
33 komada.
Joj.
Još uvek me bole leđa.
I jako mi je drago da pišem kratku formu i da mi je zbirka tanušna.
Pisac koji sanja da je krilato mače koje skakuće po tastaturi.
Ili, možda, krilato mače koje skakuće po tastaturi i sanja da je pisac. Verovatno samo sanja i sopstvena krila.